Fedro je napisao traktat samosvijeti o prosječnosti i po svome običaju malo pretjerao.
Ja s 41 g. sam sigurno prepun zavisti što imam prosječna vremena, da moram optužiti manjkavosti igre
i žaliti se na ljude koji exploitaju nerealnu komponentu.
Mislim....
Meni svaka "simulacija" vožnje prestaje biti zabavna kada joj ne pristupam kao "pravoj" vožnji.
Samim time ja isključujem nerealne setup-ove, kao i nerealne načine vožnje, kao i traženje granica fizikalnog modela.
GT JAAAKO puno oprašta.
Neke simulacije imaju takav model gdje bi se složio da onaj koji ih dobro vozi možda bude bude dobar i u pravom autu.
U GT-u je ta granica puno dalja i od jedne točke je pitanje prilagodljivosti, kako kaže Bruno.
Ja sam vozio auto na "granici fizike" nekoliko godina i znam poprilično o čemu pričam.
Inače Bruno bi bio odličan "test mule"
Vozi poprilično dobro GT, a nije vozač u RL.
Baš me zanima, kako bi Bruno recimo, doletio sa 230KM/h pred "zagrebački" na Grobniku, kočio, namjestio auto, dao gas, uhvatio ga kod oversteera na 120 i poklopio gas za van...
Motorsport je igra s 2 balls.
Mene zanimaju manje exponirani pobjednici tih natjecanja.
Koliko njih je kada su sučeni s realnošću, sami sebi priznali koliko to žele i mogu, te potom i napravili neki rezultat.
Sa ovih par exponiranih GT Akademija je mala super sreću.
A što se muda tiče, ja definitivno znam da ih ne bi imao kada je u pitanju recimo vožnja pout ove:
Maximum attack traži znanje, vještinu, talent, povjerenje u sebe, muda, odgovornost za suvozača i auto.
I za kraj, mislim da bi netko ko je npr. 100-ti po rankingu, bez beda, mogao u stvarnosti bolje voziti od prvoplasiranog.