I onda je nakon pauze za ručak došao red da se i ja provozam po stazi. Ovaj puta je weapon of choice Audi TT-S.
Stavljam svoju vjernu biciklističku DH Dainese Raptor kacigu na glavu i ajmooo! Prethodno je bio dogovor da me Rajmond provoza po stazi pa da ju bar malo upoznam s obzirom da sam prvi puta ovdje, ali sam bio nestrpljiv pa sam to odbio. Valjda sam preko youtube-a dovoljno naučio...
Mjenjač prebacujem u Sport mode i lagano krećem prema stazi. Odmah da kažem da je Sport mode odličan dok ubrzavate jer savršeno mijenja brzine (ko GT5), jedino dok kočite ne reagira dovoljno brzo (ne mijenja u nižu dovoljno brzo), pa onda tek ako na izlasku iz zavoja stisnete gas u pod, mjenjač se probudi i prebaci u niži stupanj. Zato sam vozio tako da dok ubrzavam mjenjač radi svoje, a onda na kočenju ja stišćem gumbe na poleđini volana. I opet su ti gumbeki bezosjećajno smeće ko i u R8. S tim da zahvaljujući apsolutnoj tišini ovog TT-a, kroz kacigu nikako ne možete čuti jeste li prebacili u nižu ili ne! Ali kažu da se nakon par dana za volanom navikneš na gumbeke i stekneš osjećaj...
Izlazim na stazu sa Rajmondom kao suvozačem i prvi krug, kao i uvijek, lagano i slušam njegova uputstva. I eto ti mene, već spavam dok mi on govori da kočim, kočim, kočim prije zavoja. Drugog zavoja, a ja sam na neku foru mislio da je prvi... ah, malo mi sunce lupilo u glavu.
I onda moj komentar dana: "aha, ovo je bio 2. zavoj, znači sada ide 3.?!".
Ok, prvi krug prolazim lagano i nakon što sam se uvjerio da sam naučio stazu, a i suvozač me navodi na pravilne putanje, mogu se počet ozbiljnije voziti.
Drugi, treći i četvrti krug vozim sve brže i opuštenije, pokušavajući što bolje slušati Rajmondove navode, ali i dalje radim previše grešaka da bi postigao neko ozbiljnije vrijeme. Ovo "ozbiljnije" za mene znači ispod 3 min. Previše kočim, kasno dajem gas na izlasku iz zavoja i rano ulazim u zavoj. Ali je to i dalje zadovoljavajuća vožnja i nakon petog kruga hlađenja, sa smiješkom izlazim iz auta na pauzu.
Slijedi dakle pauza da prije svega kočnice dođu k sebi, pa onda mogu odvesti i drugu turu od pet krugova (zapravo dogovor je da vozim 2x15min. ali vam to ispadne taman 2x5 krugova). Opet se moram vratiti na tu konfiguraciju staze koja vam uništi kočnice ko' da su od aluminija!
Odvratno, i ono najgore, ako su vam na prethodnom kočenju kočnice radile, to ne znači da će raditi i na sljedećem, tako da će te u jednom trenutku sigurno izgledati ovako
Al' dobro, to vam se neće desiti u tri brza kruga, ali u četvrtom je definitivno za očekivati.
Prilazi mi Rajmond i pita "I, kako ti se čini?". Raspravljamo o tim kočenjima i kočnicama, kako gume zapravo dugo traju i prisjećam se raznih testova usporedbe TT-a s konkurencijom. Jedan od ponekad uspoređivanih konkurenata je Nissan 350Z, kojega sam imao prilike voziti dva dana po Zagrebu i široj okolici (Zagorje). Odmah spominjem kako je TT puuuno jednostavniji za vožnju i iskorištavanje maksimuma nekome poput mene, te kako se TT-ova masa zapravo ne osjeti toliko koliko Z-ova. Dobro, Z ima moćnije ubrzanje i čuje se za razliku od TT-a i ipak bi jednog Z-a u garaži, osim kad padne kiša...
I da, ako se jednog dana odlučite za rent nekog vozila na stazi, ako ste amaterčina kao ja, definitivno se odlučite za nešto slabije prednjeg pogona ili nešto "dostupnih" performansi.
Vrijeme je za drugih pet krugova i sada mi društvo kao suvozač pravi jedan od talijana (ekipe vlasnika Audija). Prvi krug zagrijavanje i micanje letećim projektilima. Za razliku od mog dosadašnjeg iskustva sa Grobnika, ovdje svi voze neke bijesne pile (vidjeli ste i sami fotke iz prethodnog posta), i to ih baš voze! Ludi manijaci, al fora je kad se u (npr.) 7. zavoju mičeš lijevo pa onda pored tebe bočno uleti Carrera i u dimu odjuri iz zavoja!
I taman prije posljednjeg zavoja propuštam još jednog Porschea i dok uz struganje guma po blatobranu ko manijak izljećem prema startno/ciljnoj ravnini, šalim se sa suvozačem "ajmo ga sad naprat". Na kraju ispada da smo jednako brzi ko taj Porsche, jer se očito čovjek odlučio za ne-izvlačenje-maksimuma, pa drugi krug vozimo nabrijani njemu na guzici. Prezabavno i gušt. Odmah se mozak prebaci kao da sam u nekom od Člaskih custom eventa!
Na kraju drugog kruga naš prijatelj u Porscheu odlazi u boks i mi dalje u treći krug nastavljamo sami. Sjetim se da je kod startnih semafora taman ogroman sat, pa pamtim vrijeme prolaska i odlučujem da je došlo vrijeme da se odvezem ispod 3min. Sljedeća tri kruga već vozim brže iako i dalje znam zeznuti ulazak u 4. zavoj (prerano uđem) i još uvijek kasno dajem gas na izlasku iz nekih zavoja. Suvozač mi pomaže koliko može i ohrabruje me da vozim koliko znam i umijem (ne preko toga) i uvelike mi pomaže stalno gledajući u retrovizor ne bi li me na vrijeme upozorio na neki nadolazeći projektil. Recimo onaj crveni Viper nismo ni vidjeli, samo je projurio pored nas po ravnici
Guštam treći, četvrti i peti krug, standardno raskeljeni osmijeh na licu. Sad već poznajem stazu i tu i tamo gume zacvile a ni konfiguracija mi nije toliko dosadna. Svaki zavoj zapravo ima svoju draž.
Sve do sredine šestog kruga kada me na kočenju za 4. zavoj oblije hladan znoj - kočnice su dale svoje. I nije samo da TT ne usporava kako sam očekivao, nego i bježi u desno prema travi od koje sam udaljen svega desetak centimetara
Popuštam malo kočnicu, brzinom munje volanom korigiram putanju i 4. zavoj prolazim bolje od Schumachera kad je u F1 postavio rekord kruga!
I opet ista priča, suvozač ne zna što se događa, već si misli da sam konačno skužio kako se prolazi taj zavoj
Kočim za 7. zavoj i definitivno odustajem od daljnje brze vožnje, kočnice su se pregrijale. A pitam i suvozača, zar nismo već trebali biti u boksu? "Ma ne brini, voziti još ako hoćeš" odgovara mi. I mogao sam sedmi krug vozit lagano kako bi ohladio kočnice pa onda odvesti još koji brzi krug, ali ja više nisam mogao dalje. Kako TT ima serijska sjedala, a ja sam žgoljav i uzak tako sam kroz brze zavoje, pogotovo 4. i 5., dosta plesao po sjedalu i morao sam se opirati što me umaralo s obzirom da unutarnji šavovi ispod trbušnjaka i dalje drže (prije šest i pol tjedana sam bio na operaciji jetre).
To je to za danas, sedmi krug se hladimo i ja sam presretan zbog svega, pa i zbog toga sam sam unatoč greškama i micanjima sa staze odvozio ispod 3 minute
Di ćeš bolji dan, spavam u autu dok nas najbolja supruga vozi kući.
