E pa ostavio sam si tjedan dana da se emocije i utisci slegnu heheeh
Bio je to dakle porshe motor show: Prijem kod tuzlanskog Porsche zastupnika sa mogućnošću testiranja nekoliko Porsche automobila. Bilo je oko dvadesetak zvanica, uglavnom s jedne strane ovdašnji liječnici, tajkuni (potencijalni kupci) i s druge autofreakovi. Većina ljudi je probala aute tu na tuzlanskoj južnoj obilaznici. Tri široke trake od Mercatora do Selmanove džamije i nazad. Moram se pohvaliti da sam bio jedini izuzetak, nisam jurio gradskom obilaznicom nego sam izašao opet van grada
Prvo sam sjedio u elferu petnasestak minuta i podešavao volan i sjedalo...Sa Dakijem kao suvozačem iz salona izašao sam izvan grada ka Majevici. Ista ona ruta gdje sam morao počastiti „na kafu“ čuvare reda prethodni dan
. Ovaj put sam suzdržano prošao patrolu. Vožnju do izvan naselja sam iskoristio da malo petljam po ovjesu i air condicionu, i da probam naopako šaltati uživo. Naime, prethodnu noć sam odvrnuo mjenjač na kokpitu i zatim ga pričvrstio naopako, tak da mi je plus naprijed, a minus nazad. Malo smeta ona konzolica sa gumbima, ali snašao sam se. Navečer nisam stigao trenirati jer dvadesetak momaka nikkao nije uspjelo riješiti tko ide dalje, pa su onda igrali produžetke, neovlašteno branili, pucali jedanaesterce...tako da sam u pripremljen kokpit ispred Tva sjeo tek ujutro. Hm, trebalo mije nekih sat i pol bruto (trogodišnji suvozač je insistirao da i on vozi) da obrnuto šaltanje upucam u refleks. Ne baš potpuno, ali dovoljno da se mogu posvetiti cesti a ne mjenjaču danas.Usput malo sam trzao auto lijevo desno da mu osjetim volan.
Čini mi se da je ovo prvi snagator koji sam vozio a da mu je volan dovoljno težak. U audiju 3.0 tdi i u Cayenneu turbo, force feedback volana nije proporcionalan G-forceu koji vas zabija u bočni oslonac sjedišta kad uđete u zavoj.
Ovdje je težina volana skladna sa centrifugalnom silom, baš kako treba. Naravno u normalnoj vožnji sigurno umara znatno više od laganog Cayenneovog volana, ali cayenne zato ne daje povratnu informaciju s asfalta...blablabla
Ok, Daki je nešto pričao i posljednju rečenicu sam čuo do onog dijela kad je okretomjer bio na malo ispod 5000 rpm, na 6000 i sam je shvatio da ga ne čujem. Trenutačan odziv, linearno ubrzavanje...nema one sulude provale snage kao u Cayenneu turbo. Cayenneu u stupnju više pritisneš gas i on povuče i po...odjednom te preplaši, kao da je aktivirao NOS....A ja mislio da je golf Tdi 96Kw blesav auto što moraš popuštati gas kad proradi turbina.hihihi
... Elfer vuče jednako i ima fantastičan odziv...ona predivna reakcija na gas za koju sam mislio da je izumrla zajedno sa rasplinjačem. U drugoj brzini na 50 km/h stisnem gas do daske, obojica lupimo glavom od naslon, pomislih da nas prestiže motocikl...na sekundu, jer nisam navikao da mi buka motora dolazi iz prtljažnika, na 6500 rpm šalt heblu gurnem naprijed, osjećaj kao da drvenim maljem udariš u panj, tup udarac spojke i ubrzanje. Nema naslanjanja lamele na zamajac, nego baš otpuštanje sa udarcem, i opet naprijed, no već moram kočiti jer je pred nama srednje brzi lijevodesni zavoj, ostajem u trećoj i kočim..ufff...KOČIM!
Previše sam slušao o fantastičnim porsche keramičkim kočnicama, pa sam samo lagano dotakao papučicu, ali auto uopće nije kočio, pa sam onda pritisnuo, pa onda još jače! Autom, kasnije sam se uštelio, možeš kočiti mnogo kasnije nego se čini razumnim, a možda i još kasnije nego ja mislim
, međutim kočnicu treba baš nagaziti jako, kao da nema servo. Ok, da se vratim pred onaj zavoj. Ulazim u zavoj trećom, skrenem, a auto skrene metar i po više unutra nego sam htio da skrene, pa ga malo popustim, a i to je popuštanje bilo veće nego sam želio pa do sljedećeg zavoja lijevog već sam usporio jbg. Osjećaj je bio kao kad dugo ne voziš go-cart pa kad sjedneš, a autić ti bježi lijevo desno više nego što želiš. Kroz nekoliko sljedećih zavoja već sam uhavento volan.Prednje gume 235/35 R19 momentalno okreću nos auta u pravcu gdje samo malo cimneš volan. Zadnje gume su 295 19 kroz nešto...
Neobičan osjećaj upravljivosti. Zvučat ću blesavo: Auto se ponaša kao obrnuta loptica za badminton. Lagani prednji kraj nevjerojatno brzo mijenja smjer, a zadnji kao da malo samo zatvori putanju, iz zavoja u zavoj sam sve ranije i ranije ubrzavao prije izlaza i niti jednom se nije aktivirao nadzor stabilnosti, ili to barem nije ničim signalizirao nama u kokpitu. Naravno nisam osjetio ni potrebu, a ni hrabrost da ga isključim. Posljednji brzi desni zavoj na kraju prvog uspona, pred zavojem iz četvrte prebacim u treću popustim kočnicu, lagano dodajem gas...taj zavoj počinje s cca 7-8% uspona, a završava gotovo na ravnom dijelu tako da auto na izlazu gubi grip, stisnem gas, guza mirna, dodam volan, a auto prebaci u četvrtu...
Kako sam volan okrenuo za 90°, mesnatim dijelom dlana ispod palca nehotično sam pritisnuo glupavu desnu polugu naprijed i auto je prešaltao u viši stupanj. Ta „+“ „-„ dugmad smetaju čak i kad ih ne koristiš.
Pri visokoj brzini, (ne znam kolikoj, jer sam se koncentrirao samo na malecki displej s prikazom stupnja i centralno postavljeni veeliki okretomjer prijenosa) kočim i vraćam iz pete, hrrrr, vrrrumm, VRRUUMMM!...u drugu. Auto se ne koleba, nego šalta na niže i zadnji kotači su kad sam prešaltao u drugu, a brzina je još bila povelika, malo škripuckali. Za razliku od dosad voženih auta sa poluautomatskim mjenjačem, ovaj Porsche će bez „are you sure?!“ prebaciti u nižu brzinu i u još nižu kad dva puta povučeš ručicu u minus.
Ovo mi se tako grubo činilo s moje strane da se nisam ni usudio da probam gdje je granica na kojoj će elfer smatrati da je stupanj prenizak da bi ispunio vozačevo iživljavanje.
Ne znam kakvi su tek superauti, ali mene se ova po pitomosti drugoplasirana devetstojedanaestica tako dojmila i ostavila utisak pravog ultimativnog sportskog auta. Vjerojatno se Hamond ne bi složio sa mnom.
