Evo, da ne bismo razočarali gospona Ikrala, priča ide ovako...
Nakon konačnog razrjeđivanja benzinskih, pardon, alkoholnih isparenja, pokušat ću vam dočarati atmosferu s grobničkog megdana i vozikanja, koliko god se kroz mutež i maglu budem mogao prisjetiti... Kažu stari ljudi "Tko vino večera, vodu doručkuje", a ja se ni ne sjećam da sam večerao...
Ja sam došao dan prije, koliko su mi pričali, te sam najprije obio par brava na plejstejšnima da bi naši natjecatelji mogli vozit, tako da sam prošao nekažnjen... Sigurno sam uspio i prišarafit nekoliko šarafa, jer televizori nisu popadali tijekom vožnje. Ujutro se sjećam da me bolila glava, jer sam vjerojatno zaspao u onom montažnom veceu s otvorenim prozorom...
Onda je prvi poslije mene došo Amar, taman kad više nije bilo ništa za radit, vidno zacakljenih očiju i u takvom stanju me pozvao na vožnju, na što sam, naravno, odmah pristao, jer sam se prenajeo i trebao sam malo poskakivanja i kotrljanja u zavojima da se sve brže slegne...
Nakon toga smo ugledali Tonija, koji je pod gasom došo motorom iz Pule... I Ledu je stigao, pa su taman hostese počele vrištat da im je hladno, s ciljem da ih netko, valjda, zagrije... Dalje mi je sve malo mutnjikavo, jedino mi se urezala grandioznost Peričinog ulaska na scenu.
Još uvijek mi nije jasno kako sam najednom bio promoviran od šrafcigera do kemijske, al mislim da sam od onih mutnih brojeva uspio nešto i zapisat, al najviše mi je žao što mi je kemijska ispala, pa je Perica završio u ogradi... Oprosti mi, Pero, nisam namjerno...
Nakon Tonijeve pobjede, morali smo, ko pravi rvati, proslavit i popit, tj. nadolit... Tu nam se kasnije pridružio i poiux, koji je friško dobio poso, pa je već od prije slavio i došao dobro pripremljen...
Sve u svemu, prava megapijanka koju bi trebalo ponavljati...
U stvarnosti je bilo onako kako su Amar, Toni i Ledu napisali...
Al trebali ste vidit Amara nakon osamnajste kave
Uglavnom, meni je bio užitak konačno doživjet neke od ekipe glavom, bradom i frizurom, kad je ja već nemam.
Hvala svima na krasnom druženju, radujem se ponovnom susretu, kad god nam se zalomio.